Dosadno mi je. Dosadno mi je u životu. Voljela bih reći da je to samo trenutna faza koju proživljavam u ovo kišno popodne,no nije. Nažalost...Posljednjih 9 mjeseci nemam nikakvu obvezu,nema onih stresnih situacija koje bi me izludile,pa dobro završile,nema više neprospavanih noći,nema više rada i pljuvanja po istom. Iskreno,koliko sam god pljuvala po radu i govorila kako ga se jedva čekam riješiti, ipak, on je taj zbog kojeg sam se osjećala živom. U glavi mi je bila košnica ideja,radova,papira,seminara,projekata,učenja,obveze ove,obveze one i u tome sam uživala. "Ja,Corri Cooper,sam radoholičar!" - "Hi,Corri" Uzela sam si godinu dana odmora i odmorila sam se. I šta sad?

U ovih godinu dana,9 mjeseci,whatever,call it the way you want,jedina spoznaja do koje sam došla je ta da se ja ne znam odmorit. Ma lažem! Nije da ja ne znam-ja ne želim.Ever since I was a little girl (jel da,da bolje zvuči?) maštala sam o velikoj karijeri. Maštala sam o tome kako ću gradom hodati s aktovkom u jednoj ruci i coffe to go u drugoj. Dok su druge curice sanjale o vjenčanicama i prinčevima na bijelom konju,ja sam po katalozima tražila sako i matching torbu,a jedini bijeli konj koji je dolazio u obzir bio bi brand new Rover kojim bi se dovezla pred upravnu zgradu. Danas,curice su se udale za konje (prinčevi su im čini se gay pičkice o.O barem tako kažu),a mog Rovera zamjenila je Škoda. Naravno,bijela. Volim svoju elegantnu Škodu i ona je najsavršenija na svijetu,so fuck off.

Znači! Imam bijelog konja,princ mi ne treba so why the fuck ja odmaram? Zašto nisam svojim užurbanima "nemam vremena,radim" korakom prešla preko te glupe ideje? U sred posla,ja sam stala. To mi nije nalik. Sada shvaćam da trebam stres. Pod njim,jedino i funkcioniram. ...gledam brata kako ide u školu,polaže vozački,sudjeluje u nekom solarno- svemirskom programu i zavidim mu. To dijete ima šta radit... Inače komuniciram kroz sarkazam, direktno ukazujem ljudima gdje griješe i nije mi problem nekome u facu reći da je glup,no ono što me brine je sljedeće-pretjerujem. Prije je sve to bilo pod kontrolom,sve sam ja to servirala u određenoj dozi kako se ljudi nebi osjećali loše ili još gore-da se nebi uvrijedili. No sad...krešem sve u 16. Jednostavno me nije briga. Njihovi sitni glasići me iritiraju,njihova ambicioznost to jest NEambicioznost me frustrira i što je najgore više ne želim provoditi vrijeme s njima. To su ljudi koje znam od djetinjstva i dušu bi im svoju dala da mogu,ali ova dosada i nerad me psihički ubijaju. Nije mi jasno kako netko može ležati po cijeli dan i ispijati kave i onda se još žalit da ga bole leđa,koljena,glava i ostala ekipa. Kako? Kako? Aj mi to molim vas objasnite.


...jedini način na koji znam kako...

Znam da sam u krivu. Znam da griješim kad im odbrusim,znam da me ustvari ne živciraju i da ih volim i to sam im rekla. Objasnila sam im kako je biti radoholičar koji ne radi. Shvaćaju i to mi je najvažnije. No što kad naletim na nekoga tko me ne poznaje?... Frankly my dear, I don't give a damn. Kažu kako čovjek s godinama gubi sve više prijatelja i da ostavlja samo one prave. I to je istina. Ja sam imala tu sreću da sam veoma mlada shvatila koja je razlika između prijatelja i frenda, koga vrijedi zadržati,a koga ne. Poznajem tisuću ljudi,no samo troje poznaje mene i samo njih troje vrijedni su moga vremena,moje pažnje,ljubavi i poštovanja. Prijatelj,to je ono što jesu. I samo je to bitno. Znate onu-jedan pravi prijatelj vrijedi više nego tisuću lažnih. Upamtite to i nek vam to bude jedna od životnih filozofija vodilja. Skrenuh s teme...

Ono na što sam još htjela skrenuti pažnju je sljedeće. Fraza "najteže je biti teenager". Treba odabrati pravu školu,školovati se,a opet imati socijalni život jer žali bože da ga se ne vidi subotom u parku kako loče pivu,tu su i prve ljubavi,a kao što znamo to su velike ljubavi kakve svijet nije vidio (jebeš Romea i Juliju,obični amateri),ne zaboravimo naravno hormonalne promjene koje očito iziskuju kako su njihovi životi najteži i kako je svijet okrutan..uglavnom razumijete što želim reći i kamo idem s ovime. No (!), to ništa nije istina,to su obične gluposti i dragi teenageri želim vam sve najbolje i molim vas dođite sebi što prije. Napomena: ovo nije moja teorija,slušala sam predavanje,al su moje riječi ...Naime,najteže je dvatesetogodišnjacima. Oni su već završili školu,fakultet, odrasli su, imaju,a s obzirom na stanje vjerojatno nemaju posao,izlasci su više manje i dalje in,ali već je tu i pritisak "kad ćeš se udati/ženiti" ? A šta ti? Ti jadan nemaš pojma čega si ustvari inžinjer jer u HR nema posla pa praktično nikad nećeš ni saznati, svi očekuju od tebe budeš zreo,a sve što ti želiš je sjediti na onoj klupici s ekipom no to je tabu jer-ti trebaš biti odrastao. S curom/dečkom si već godinama i mama ti za vratom visi s planovima za vjenčanje,a ti se stisnuo ko govno poslije kiše jer nakon braka dolaze djeca, a šta ćeš ti s djecom? Mali su,slomit ćeš ih. A tu su još i krediti koje trebaš otplatit jer fakultetsko obrazovanje je očito za sve besplatno osim tebe. Eto, u tome je problem s 20godišnjacima. Smatra ih se odraslima koji ulaze u ozbiljne životne godine i znaju što žele,a oni jadni ne znaju gdje im je glava a gdje guzica.

Oh,tek sada vidim koliko sam se raspisala i shvaćam kako mi je ovo jedan od najdužih postova. Kao što rekoh, u životu mi je dosadno. Ono što me tjera dalje je definitivno činjenica kako se u travnju selim u Šibenik,gdju ću raditi,raditi i samo raditi. Naravno i kupovati! Jer što je rad ako od njega ne možeš kupiti dobar par cipela? Jedva čekam da ovaj odmor prođe,da sjednem na svog bijelog konja i odjašem daleko u novi život koji će me zadovoljiti u punom smislu riječi. Ovako više ne ide. To sum up-ako uživate u školi,radu i obvezama ne odmarajte,ne uzimajte gap year,samo tjerajte dalje. No,ako ste jedan od onih ljenčina,molim vas pokrenite se jer život ne čeka nikoga. I naravno kojoj god skupini pripadali želim vam svu sreću.

...kao i uvijek,savijet na kraju posta-poslušajte The Bambi Molesterse. Slušajte ih,odite im na koncert,bolju stvar nećete napravit...

- 14:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #